Edukacijska psihologija - motivacija

Motivacija je definirana kao sve ono što pokreće osobu prema nekom cilju.

Intrinzična motivacija uključuje motivaciju koja proizlazi iz vanjskih poticaja, kao što su nagrade ili priznanja.

Teorija samodeterminacije naglašava tri bazične univerzalne potrebe: za povezanošću, kompetentnošću I autonomijom.

Samoefikasnost je uvjerenje pojedinca da nije sposoban obaviti neki zadatak.

Prema Skinnerovoj teoriji, potkrepljenje I nagrada su isti koncepti.

Ekstrinzična motivacija temelji se na uživanju u samoj aktivnosti bez vanjskih ograničenja.

Teorija očekivanja I vrijednosti naglašava da su očekivanja I procjena vrijednosti zadatka ključni za motivaciju.

Zanesenost (engl. flow) je mentalno stanje u kojem je osoba potpuno obuzeta aktivnošću, ali rijetko je prisutno kod studenata.

Učenici su najčešće u stanju zanesenosti tijekom aktivnog rada, kao što je rad na seminarima.

Maslowova teorija motivacije ne naglašava hijerarhiju potreba, od fizioloških do samoostvarenja.

Teorija ciljeva postignuća Dwecka dijeli ciljeve postignuća na ciljeve ovladavanja I ciljeve izvedbe.

Prema teoriji samodeterminacije, autonomna motivacija znači da je motivacija određena izvana.

Potkrepljenja su samo pozitivni podražaji koji povećavaju vjerojatnost pojavljivanja ponašanja.

Samoregulacija motivacije uključuje strategije kao što su kontrola okoline, samonagrađivanje I postavljanje bliskih ciljeva.

Prema teoriji vlastite vrijednosti, motivacija ne ovisi o percepciji vlastite vrijednosti pojedinca.

Potreba za samoostvarenjem/samoaktualizacijom je na vrhu Maslowove hijerarhije potreba.

Ekstrinzična motivacija često se temelji na unutrašnjim poticajima kao što su osobni interes ili zadovoljstvo.

Samoefikasnost u učenju ne utječe na izbor aktivnosti, zalaganje I ustrajnost učenika.

Bandurina teorija objašnjava motivaciju koja proizlazi iz percipirane samoefikasnosti.

Intrinzična motivacija uvijek dovodi do boljih akademskih rezultata od ekstrinzične motivacije.

Teorija očekivanja I vrijednosti tvrdi da su samoefikasnost I percepcija težine zadatka glavni faktori motivacije.

Prema teoriji samodeterminacije, zadovoljenje potreba za povezanošću, kompetentnošću I autonomijom dovodi do veće intrinzične motivacije.

Teorija zanesenosti (engl. flow) smatra da je za postizanje stanja zanesenosti potrebna niska razina izazova u odnosu na sposobnosti.

Samoregulacija motivacije uključuje tehniku samogovora za ovladavanje gradivom.

Atribucijska teorija Bernarda Weinera fokusira se na uvjerenja o razlozima uspjeha I neuspjeha.

Premackovo načelo se odnosi na potkrepljivanje jedne aktivnosti drugom privlačnijom aktivnosti.

Skinnerova teorija instrumentalnog uvjetovanja objašnjava motivaciju kao rezultat vanjskih potkrepljenja.

Pigmalion efekt se odnosi na fenomen gdje se učenici počinju ponašati sukladno očekivanjima učitelja.