Označi imenice u Legendi o visibabi

Jednom davno, na rubu šume u maloj kolibi živjela je starica.

Jedini prijatelj bilo joj je cvijeće.

Brinula se o njemu, a ono je sve više bujalo I uveseljavalo njezino usamljeno srce.

Kako su godine prolazile, starica je bila sve više pogrbljena.

No, to je nije spriječilo da se I dalje brine o svojim prijateljima.

Jednog hladnog siječanjskog jutra starica je opazila da je njezino cvijeće prekrio snijeg.

Bila je toliko tužna da je zaplakala.

Tada se dogodilo čudo.

Ondje gdje su pale njezine suze, niknuli su cvjetići bijele boje na nježnoj zelenoj stabljici.

Bili su pogrbljeni baš poput nje.

Ti cvjetići bile su visibabe.